Mali metalni

Mali metalni

Često se sjetim Krležine izjave da je samo ljudska glupost beskonačna, što dokazuje življenje među ljudima. Pripadam generaciji koja je proživejla rat ‘90-tih i generaciji koja je uskraćena po mnogočemu.

Sjećam se tih trenutaka kada smo mislili da ćemo poslje rata živjeti lijepo i lagodno, da ćemo se izboriti za bolje. Nakon 30. godina ne živimo bolje već životarimo. Mladi ljudi odlaze, odlaze i ljudi koji imaju bilo kakvu šansu da odu, jer u zemlji u koju idu bar će radom uspjeti ostvariti svoju naknadu.

Kod nas se živi da platiš režije i ostatak ideš u minuse, jer drugačije ne možeš. Ako imaš porodicu, prijatelje koji ti ostave sredstava za mjesečne potrepštine, teško da ćeš zadovoljiti osnovne životne potrebe. Usput vidiš objave ljudi koji izlaze i provode se pa se zapitaš kako pobogu uspjevaju. Ne zavidim im, samo mislim da ulaze u veće dugove i minuse radi egoističnih potreba da budu viđeni.

Sve veći broj umova nestaju iz domovine, sve više besmisla se priča umjesto da se djeluje. O malim sivim zamjenama za ljudsku snagu ne želim polemisati, jer mi smo nacija koja još uvijek kopira spise i čuva u arhivi za ne daj Boze, nacija kojoj su e-mailovi još nepoznanica, a ne da imamo naprednu radnu tehnologiju.

Sve može zamjeniti čovjeka, svakako smo samo brojka, ali ništa ne može zamjeniti čovječiju dušu koja teško u ovom svijetu pronalazi svjetlost i mir. Sve više ljudskih gluposti se prostire i realizuje, sve manje je humanog ljudskog. Svjesna da nam ništa promjeniti neće zemlju apsurda sem neke velike kosmičke sile ili grupe sposobnih ljudi koji imaju plan kako sva sredstva okrenuti i napraviti bolje uslove (a može se, mogli bi mi biti mala Švica).

Ima ona jedna stara izreka da čovjek snuje, a Bog određuje pa ću evo javno zamoliti sijedog starca koji pokreće konce naših života da odmrsi nam konce kako bismo bar proživjeli malo i da nam djeca zapamte bolje dane. A ako smo zaslužni svi da ostanemo zamršenih konaca zbog naše plitke, neosvještene duše (a to uviđam odnosom ljudi prema bespomoćnim životinjskim svijetom) onda ću u tišini da se molim svojoj krhkoj duši za snagu.

Sanella Cero

 454 Pregledano

Share

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana.