Gornja Tuzla je jedno, ako ne i najstarije neolitsko naselje u Evropi! U prilog tome svjedoči i činjenica da se gotovo na svakom koraku u Gornjoj Tuzli samo nekoliko cantimetara ispod površine zemlje nalazi keramika koja dotiče period i do 7 000 godina prije nove ere i koja pripada vinčanskoj kulturnoj zajednici. Da napomenem za one koji neznaju da je Vinčanska kultura bila tehnološki najnprednija praistorijska kultura u svijetu.
Arheolozi iz Austrije na iskopinama u Gornjoj Tuzli
Nedavnim arheološkim istraživanjima u kojema su uzeli učešće i eminentni stručnjaci iz Austrije i Bosne i Hercegovine pronađena je i skulptura, figurina, koja pripada pomenutoj Vinčanskoj kulturi 4500 do 4700 godina p.n.e. kao najznačajnije otkriće koje na ovim prostorima .
Pronađena “Figurina” stara preko 4500 godina p.n.e na lokalitetu u Gornjo Tuzli
Naravno Gornja Tuzla svoj procvat nije doživjela samo u vrijeme Vinčanske kulture nego i u novije vrijeme Osmanskog carstva, dolaskom Turaka, u XVI vijeku, kada je bila na vrhuncu svoga ekonomskog i kulturnog uspona. Turci su prije pada Bosne 1463. godine povremeno ili stalno, zauzimali neke njene, prvenstveno istočne krajeve. Tako su i Župu Soli. a to znači i naselja Gornje i Donje Soli, osvojili 1460. godine. Svojom pro-tuofanzivom ubrzo nakon pada Bosne, Mađari su vratili sjeverne krajeve Bosne, medu kojima i Župu Soli, ali su Turci ovdje ponovo došli 1474. godine i tu definitivno ostali. Ovaj kraj oni su na svom i arapsko-perzijskom jeziku nazvali Drvene solane a Gornje i Donje Soli imenima Memleha-i Bala i Memleha-i Zir ili Tuzla-Bala i Tuzla-Zir, u značenju Gornja i Donja Tuzla, zbog toga što se SO na turskom jeziku zove tuz.
Šehidska česma u centru Gornje Tuzle – Čaršiji
Osnovne upravne jedinice na područjima koja su Turci osvojili zvale su se nahije, one su bile uključene u kadiluke, a ovi u sandžake. U popisu iz 1533. godine Gornja Tuzla je upisana kao kasaba i sjedište nahije, koja broji 144 muslimanskih i 10 kršćanskih kuća. Izvorište je navedeno kao prvo selo ove nahije, sa 20 kršćanskih kuća i jednom crkvom. Pretpostavlja se da je crkva svete Marije, sa franjevačkim samostanom, koja je sagrađena prije dolaska Turaka, bila na lijevoj strani Jale, oko 1,5 km sjeverno od današnje Bijele džamije.
Prirodni vodopad u Gornjoj Tuzli poznat kao “Tekne”
Turci su u Gornjoj Tuzli zatekli utvrdu na brdu Grad, koja je bila pretežno od drveta; oni su je odmah srušili i spalili. Gornja Tuzla je 1548. godine, bila nešto veća od Donje Tuzle, jer je i kao i sve tadašnje turske kasabe, i Gornja Tuzla imala svoj trg, na kome je jednom sedmično održavan vašar. Zatim je imala svoje mahale, sa džamijama ili mesdžidima, po podacima 13 mahala i 13 džamija,onda hamame, česme, mektebe, u mnogo slučajeva i medrese, imaret-narodnu kuhinju, kao i druge javne građevine, koje su uglavnom rezultat zavještanja bogatih i uglednih ljudi. Oko 1624. Godine na povratku iz Rima biskup mjesta Osci Tribalorum ili, po narodnu, Sofije svratio je u svoj zavičaj Gornju Tuzlu – u samostan Gradovrh. Tu se razbolio i umro. Što govori da je u Gornjoj Tuzli još u to vrijeme bio samostan sa vrlo značajnim ličnostima iz kršćanskog puka.
Kuća Bugilovića u Gornjoj Tuzli iz Osmanskog perioda
Izgleda da je u prvo vrijeme svoga razvitka Gornja Tuzla imala svoje utvrđenje, zid sa kapijama koji je opasivao središte kasabe, ali o tome ne postoje pouzdani podaci. Do kraja XVI vijeka Gornja Tuzla je imala još sedam mahala. Dvije od njih zasnovao je zvornički sandžakbeg Mustafa-beg, koji je jedno vrijeme sjedište sandžaka prenio iz Zvornika u Gornju Tuzlu. Negdje krajem XVI vijeka u Gornjoj Tuzli je bilo i sjedište kadiluka, što je također očit znak velikog uspona ove kasabe.
Zimski pejzaž Šehidska česma
Danas iz tog vremena su još uvijek značajajan objekat Atik Bijele ili tačnije Balibegove džamije. Predpostavlja se da je to nekada do 1548 bio medžid Hajrudina Emina te da je pomenuti nakon 1548 godine Bali beg sin poznatijeg Turali bega prepravio u konturu današnje Balibegove Atik ili poznatije Bijele džamije.
Gornja Tuzla osim ovog objekta koji je pod zaštitom države, ima objekte poput stare Baruthane u kojoj se proizvodio barut star preko 200 godina, Zagradačku džamiju sa drvenom munarom staru preko 300 godina, Staru Bosansku kuću, jednu od 4 najstarije u sjeveroistočnoj Bosni staru preko 350 godina, staru Bosansku kuću Hadžimehmedovića staru preko 200 godina, Djevojačko turbe staro preko 250 godina, Balibegov bunar star preko 400 godina, veliki broj česmi i starina koje se kriju u malim kućnim muzejima.
