Ljubo Španjol kandidat Grada Rijeke za nagradu za životno djelo

Novo Regija

Legendarni Ljubo Španjol kandidiran je za nagradu za životno djelo Grada Rijeke, a odluku bi i službeno trebalo usvojiti Fradsko vijeće na sjednici 4. svibnja.

Istom odlukom trebali bi biti i proglašeni dobitnici zlatnih plaketa i godišnjih nagrada:

ZLATNA PLAKETA „GRB GRADA RIJEKE”
 Depaul Hrvatska
 Pro Torpedo
GODIŠNJA NAGRADA GRADA RIJEKE
 Ivica Nikolac
 Slobodan Čegar
 Sandro Bastiančić
 Luči Vidanović
 Zoran Žmirić
 dr. sc. Bojana Ćulum Ilić

Ljubo Španjol, jedan od najznačajnijih stanovnika Rijeke, posebno unutar druge polovice prošlog stoljeća. Rođen je 1933. godine u Rabu. Osnovnu i srednju školu polazio je u rodnom gradu te Splitu, da bi neposredno iza Drugog svjetskog rata s obitelji doselio u Rijeku gdje nakon završetka školovanja, 1949. godine počinje raditi u Luci Rijeka.

Uz rad stječe i diplomu Pomorskog fakulteta tadašnje Víše ekonomske škole. Zahvaljujući Ljubi Španjolu postavljen je model moderne stanogradnje putem kojeg se izgradilo na stotine stanova čime je problem stambenog zbrinjavanja u Luci bio skoro u cijelosti riješen. Oduvijek je bio i osoba naglašenog zanimanja za sport. Lučki radnik koji je baštinio prijeratnu tradiciju nogometa, pretvara u sportsko društvo čiji sportaši postižu zapažene rezultate u mnogim sportovima. Zahvaljujući tome dolazi i do kontakata čelnih ljudi NK Rijeke koji ga žele na čelu kluba. Rijeka je naime koncem šezdesetih godina prošlog stoljeća ispala u Drugu ligu gdje je iz sezone u sezonu tonula u beznadnost. 1972. godine postaje predsjednikom NK Rijeke nakon čega je uslijedilo jedno od najblistavijih desetljeća u povijesti kluba s Kvarnera. Od povratka u Prvu ligu, Rijeka osvaja dva kupa, plasmane na sam vrh prvoligaške Ijestvice, titulu najboljeg strijelca lige, zapaženi su međunarodni nastupi i uspjesi. Na moderan, sebi svojstven način isprepliće gospodarstvo i sport, što je u tadašnjem političkom uređenju bila poprilična nepoznanica. Tvrtku Adriamont osniva 1971. godine, holding Adriagradnja 1976. godine, a model njegove stanogradnje stvara čitava nova riječka naselja poput Srdoča, Drenove, Škurinja, Marčeljeve Drage. Ne smije se zaboraviti ni njegova vrlo važna uloga u podupiranju kulturnog stvaralaštva ovog kraja i projekt osnivanja Ustanove Ivan Matetić Ronjgov i uređenja rodne kuće lvana Matetića Ronjgova u kojoj je i smještena Ustanova, a koje je realizirano suradnjom Adriagradnje i HNK Rijeka te na taj jedinstven način spojila gospodarstvo, sport i kulturu u Gradu Rijeci. Dio tog poslovnog modela se ogleda i na samom stadionu Kantrida koji 1978. godine dobiva najmoderniju rasvjetu. Iste godine postaje i predsjednikom HNS-a, da bi na toj funkciji ostao do 1981.godine. Na žalost, zbog nerazumijevanja njegovih gospodarskih iskoraka kao i organizacijskih modela unutar sporta, nailazi na nerazumijevanje vladajućih struktura Općine Rijeka, tako da je poslovnu karijeru do umirovljenja proveo u Novom Sadu.

Jedan je od najuspješnijih predsjednika HNK Rijeka, uvijek prisutan, nikad nametljiv, sposoban sportski diplomat, upornošću i strpljivošću digao j klub iz 2. u 1. prvu ligu i stvorio jedan od najorganiziranijih klubova Jugoslavije. On je čovjek s vizijom, karizmom, duhovni vođa koji smišlja, pokreće i organizira, tvorac europske Rijeke na sportskoj i ekonomskoj razini koji je osnažio ekonomsku strukturu Kluba.

rijekadanas.com

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)