ZABORAVLJENA ARENA

Novo Regija

Vespazijanov amfiteatar mora biti nulti prioritet našeg grada

U ovom razdoblju kada smo svi koje to zanima opravdano ushićeni zbog otvaranja obnovljenog Malog rimskog kazališta smatram nužnim progovoriti o predmetnoj temi.

 

Ne želeći ničim umanjiti važnost značajnih radova u/oko/ispod Arheološkog muzeja i rekonstrukcije Malog rimskog kazališta i ne dovodeći u pitanje je li to sve trebalo učiniti, mojoj malenkosti se ipak čini da je (samo) redoslijed trebao biti nešto drugačiji. Po meni je najprije trebalo srediti Arenu i njenu neposrednu okolicu. Ne kao prvi, nego kao nulti prioritet, pa tek nakon toga preći na spomenuta dva izrazito vrijedna objekta. Pod pojmom srediti Arenu svakako podrazumijevam srediti sanitarne čvorove, brojčano i površinski, i to prvoklasno. Zatim urediti stepenište i parkić na sjevernom dijelu i (barem) fasade zgrada Zad Arene te trg ispred nje pretvoriti u pješačku zonu, a parkiralište na Karolini ukinuti.

To što se tiče radova, ali paralelno i suštinski potpuno neovisno o tome, je cijelo vrijeme tj. oduvijek, konstantno, trebalo raditi na uvrštenju Vespazijanovog amfiteatra na UNESCO-v popis svjetske baštine. Naime, naša Arena još uvijek nije uvrštena na taj popis. Arena je dvaput kandidirana (predan zahtjev) za uvrštenje na UNESCO-v popis, ali je oba puta kandidatura povučena. Navodni razlog je da ne zadovoljava kriterij iznimne univerzalne vrijednosti. Nije mi poznato da li je postupak nastavljen, a ako jest, na kojim novim osnovama (specifičnostima) se priprema (ako se priprema) nova dokumentacija.

 

Posljedica činjenice da Arena nije na UNESCO-vom popisu je ta da za sve druge turiste koji se referiraju na taj popis pulska Arena – ne postoji. Naime, turisti iz udaljenih krajeva, pogotovo iz Azije, kad se pripremaju za obilazak važnih znamenitosti određuju itinerar svojih putovanja i razgledanja referirajući na upravo UNESCO-v popis. Dakle, turisti iz tih zemalja sigurno (po tom kriteriju) neće doći u Pulu, kao ni svi oni koji na takav ili sličan način planiraju svoja putovanja. Izgubljeno je ogromno turističko tržište.

Osim upravo navedene posljedice, sve se više naslućuje i opasnost koja prijeti od konkurencije, tj. od naših domaćih turističkih destinacija (drugih hrvatskih gradova). Postoji tendencija da se gradovi koji jesu na UNESCO-vom popisu stave u poseban, privilegirani položaj. Tako su npr. Split i Dubrovnik, s obzirom na činjenicu da su oni na predmetnom UNESCO-vom popisu, predlagali da im se pruži poseban tretman u uslugama taksi prijevoza.

 

Da bi se riješio uočeni problem, potrebno je formirati tim (uključiti najstručnije osobe koje imamo iz Pule, iz Hrvatske, a ako se ocijeni potrebnim, i iz drugih zemalja) te animirati sve utjecajne ličnosti iz Pule i Istre da lobiraju kako bi se Arena uvrstila u UNESCO-ov popis. Tome valja dati najviši prioritet u gradu pa i sva potrebna sredstva. Pritom se mora usko surađivati s Ministarstvom kulture, jer grad to ne može napraviti sam na svoju ruku. No, kako je Pula ta koja najviše gubi već zbog toga što Arena nije na tom popisu, mi Puležani smo ti koji moraju gurati, podržati, ako treba i sufinancirati kako bi se taj cilj postigao što prije.

Snimio Milivoj MIJOŠEKSnimio Milivoj MIJOŠEK

 

Budući da je ključni kriterij za uvrštenje u UNESC-ov popis izuzetnost, a rimskih amfiteatara ima dosta po širokom području bivšeg Rimskog carstva, potrebno je naći ono nešto po čemu je naš amfiteatar specifičan. Budući da je i drugi pokušaj kandidiranja, koji je već bio kombiniran s više elemenata (osim Arene bili su uključeni i slavoluk Sergejevaca, Augustov hram…), također povučen, očito treba bitno promijeniti dosadašnji pristup. Treba inzistirati. Ne možemo se i ne smijemo zadovoljiti konstatacijom: “Ne može se!”

 

Po uzoru na Louvre

Neovisno o postupku uvrštenja Arene na UNESCO-ov popis, svakako je bitno urediti sanitarne čvorove u Areni tako da budu brojčano dostatni, prostrani i prvoklasni. Bez odgode. Ponajbolje ih smjestiti na nivou borilišta i to s jedne i druge strane njene najduže osi (onaj sadašnji je tako i pozicioniran – ispod serpentine). Treba ih temeljito i kontinuirano održavati po najvišim higijenskim kriterijima. Ući u schengenski sustav ne znači samo da smijemo prelaziti granice bez pokazivanja putovnica. Ući u eurozonu ne znači samo to da plaćamo istim novčanicama kao svi drugi unutar te zone. To znači i živjeti ravnopravno u istom prostoru s osobama koje rade npr. u Louvreu ili u berlinskim ili bečkim muzejima. To znači da će nama doći isti turisti koji su primjerice prije nas posjetili i razgledali Pompej. Oni svi su naviknuti u tim spomenutim muzejima i arheološkim nalazištima na prvoklasni sanitarni komfor pa to očekuju da i u (i oko) naše Arene. Budući da se sasvim blizu Arene nalazi izvor Karolina s vodom koja više nije za piće, naprosto se nudi rješenje da se vrlo kratkom cijevi svi javni sanitarni čvorovi u i oko Arene snabdijevaju tom tehnološkom vodom. Zar može bolje i racionalnije?

Izmjestiti parkiralište s Karoline

 

Smatram nužnim potpuno maknuti promet trgom ispred Arene i izmjestiti parkiralište s Karoline (npr. u kamenolom Malussa iza Arene). Tu površinu urediti tako da se spoje parkovi, da se izgradi fontana koja će simbolizirati izvor Nimfej, prapočetak nastanka Pule, da se spoje dva nivoa (npr. škalinadom) i odrede prostori za barove i sl. Naravno, pritom treba voditi računa da ostaje mogućnost prometa vozila u službene svrhe, za logistiku, za vozila za osobe s invaliditetom i sl.

glasistre.hr

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)