Kada slučajni prolaznik zaluta u Gornju Tuzlu pa ga put nanese u mahalu Zvrhjala ili sadašnju Bali begovu mahalu ima zasigurno osjećaj da je ovdje vrijeme stalo, ne zato što će vidjeti ne mali broj starih kuća ili napuštenih dvorišta, nego zbog zaraslog korita rijeke Jale punog fekalija, zahrđalih i oštećenih ograda mostova i izrovljenog asfalta.
Moćnici iz nama vrle gradske uprave ni mu kajet da se osvrnu na višedecenijski probleme koje tišti mještane ove Heojske mahale, mahale koja je dala, ako ne nejviše, onda zasigurno mnogo toga u minulom oslobodilačkom ratu 1992-1995. godina.
Doduše nemožemo gubiti dušu dolazili su ti “moćnici” na predizborne skupove nekada davno i obećavali platoe i klupe i česmu ispred naše prelijepe Bijele Balibegove džamije, ali od tada pa do danas ni kamenčić od tih obećanja nije postavljen. Ako izuzmemo pojedinačne akcije, a ne mogu a da ne napomenem, našeg hadžiju Mehmeda Mehčića koji je o svom trošku radio ograde na mostovima i asfaltirao oko mejtaša, od ostalih ” Zvaničnika” iz političke elite ni glasa nije bilo.
Zajedno su na jednom od “velikih” predizbornih skupova lokalna stranka i gradski velikani na pozicijama obećavali, da ne spominjemo “zlatne”, al u najmanju ruku “srebrne klupe”, platoe ispred džamije i štošta još, ali su ostali samo na svojim obećanjima.
Mještani naše Zvrhjale već su navikli da svake godine neki trusni političar proleti kroz mahalu, uz sada onu ustaljenu rečenicu “ne mogu obećati ništa, ali ću se potrudit ako dobijemo izbore” i na tome se završi sav njegov trud kao i ovih prethodnih “sa platoa”.
Odhukuju i trpe mještani jedne od najstarijih mahala u Gornjoj Tuzli, a korito rijeke Jale izgleda poput Amazonije, samo još da se pojave Jaguar i Barčunasta zmija prepoznatljivi za Amazonski kraj i možemo onda proglasiti i naciopnalnim parkom.
Problem pravi samo veliki odliv fekalija, kazanski vakum, slanica koja je postala sastavni dio Jale i odron brda Hum koji je napravio još jedan prirodni ambijent za množenje divljih životinja i zmija.
O asfaltu da ne govorimo, jer ga više nema nego što ga ima, izrovljen na sve strane i utrt u zemlju teretnim kamionima koji prolaze na obližnji Gornjotuzlanski rudnik nazvan Tetima.
Reakcije mještana ove mahale nadležnim institucijama je bilo na desetine, ali uvijek sa istim odgovorom “u planu smo”, ali se samo završi sa tom rečenicom.
Gornjotuzlaci se iseljavaju, idu gdje je bolje , pa je tako i veliki dio ove mahale otišao “trbuhom za kruhom”, ostavljajući iza sebe samo pustoš. Gradski vlastodršci, zajedno sa lokalnim političkim partnerima šute i čekaju izbornu godinu koja, ehh sreće, dolazi iduće 2024. godine i opet Jovo nanovo.
Sad su im i politički skupovi na cijeni pa izbjegavaju, ili se možda boje izaći među narod da im opet upakuju šarene laže, jer svima je iste priče, a pogotovo mještanima ove mahale preko glave.
Ni u ratnom vihoru korito rijeke Jale nije izgledalo ovako podivljalo kao što je danas….
Hariz Alajbegović Radio Inat BiH
